Kulturni vodič kroz listopad/oktobar 2010

Dragi ljubitelji kulture!

Kulturni vodič kroz listopad/oktobar 2010 kojeg ste upravo krenuli downloadati, zapravo je popis svih kulturnih događaja koji se u Beču održavaju pomenutog mjeseca. Osim naziva događaja, koje smo za vas preveli s njemačkog jezika, popis uključuje i ime ustanove u kojoj se on održava te vrijeme održavanja, ukoliko je ono ograničeno ili se razlikuje od samog radnog vremena institucije.

 Downloadajte Vodič na wieneruhr.at.

Više o istoriji i kulturi Austrije

Zanimljivosti o Beču

kalendar kulturnih događanja u Beču

Kalendar kulturnih događanja u Beču

Saznajte na vrijeme što sve možete pogledati od kulturnih događanja u jednoj od najljepših kulturnih metropola svijeta - Beču. Na jednom mjestu u ovom kalendaru možete pregledati stotine kulturnih događanja s opisima i lokacijama, kao i linkovima na spomenute događaje. Sve to na WienerUhr.at/kalendar

Kulturni vodič kroz Beč

Da li ste primijetili da su pisani turistički vodiči toliko skupi, da se mnogi odluče zaputiti u nepoznati grad ne opskrbivši se prethodno njime i na taj način nikada ne uspiju doživjeti svu ljepotu koju arhitektura u sebi nosi? Usluge „živih“ turističkih vodiča još su skuplje pa se većina turista u novoj sredini snalaze sami, propuštajući mnoge čari uzidane u povijesne i kulturne građevine koje obilaze. Odlučili smo ovome stati na kraj! Za vas smo pripremili jedinstven i BESPLATAN turistički vodič kroz bečku kulturu, kojeg, čak i ako ste „dubljeg džepa“ i ne žalite debelo platiti za sažete opise i objašnjenja koja se u priručnicima ovog tipa inače nude, nećete pronaći ni na jednoj vama poznatoj prodajnoj polici.

Znamo već, upravo se pitate po čemu to ovaj vodič može biti toliko jedinstven i vrijedan hvale.

Prije svega jer smo, pisajući ga, odlučili „obući vaše cipele“ i uzeti u obzir sve okolnosti koje vas u posjeti, po mnogima najljepšoj europskoj metropoli, mogu pratiti.

Na vrhu liste okolnosti i prepreka da bezuslovno uživate u svom odmoru jeste manjak vremena. Kada se nađete u sredini kakva je Beč, vremena jednostavno nikada nemate na pretek. S ovim problemom ne suočavaju se samo oni koji po prvi put dolaze; konstruktivno provođenje vremena u tom smislu problematično je čak i onima koji se u Beču osjećaju kao „kod kuće“, a sve zato što se granice kulturnog potencijala ovog grada zaista teško naziru. Iz tog razloga odlučili smo vas „uzeti za ruku“ i povesti do (naj)atraktivnijih turističkih mjesta, koje ni pod koju cijenu ne smijete propustiti. Uz fotografije i opise spomenutih ustanova, dopunjene kontakt podacima i ponekim nacrtom, odlučili smo za svaku od njih ponuditi i pojedinačnu kartu s iscrtanim ulicama i na taj vas način poštedjeti nepotrebnog lutanja.

Ovdje se, međutim, nije zaustavila naša težnja da se zajedno s vama „hvatamo u koštac“ s mogućnošću da iz Beča odete pod utiskom da vas je zbog manjka vremena ipak zaobišlo „ono pravo“.

Kako bi preuzeli vrhunski BESPLATAN vodič kroz kulturu Beča, navratite na Wieneruhr.at.

S kraja Oktobarske

S kraja Oktobarske (Roman za nikad odraslu djecu)

Dragoljub Vasić

Dragoljub Vasić, pozorišni redatelj i kritičar, bosanskohercegovačku javnost obradovao je i trećom svojom knjigom, ponovo posvećenoj „nikad odrasloj djeci“. Nakon što je u „Razdražljivim pjesama“ duboko zadirao u svoj (dječiji) unutrašnji svijet, istom putanjom nastavio je i u romanima „Žuta kuća“ te „S kraja Oktobarske“, iz ciklusa „Zašećereno doba“. 

Ovaj će pisac na vrata bosanskohercegovačke književnosti ući i ostati prepoznatljiv zahvaljujući umijeću da trenutke koji su zašećerili njegovo djetinjstvo pretvori u univerzalne, ali ih istovremeno i uzdigne na jednu nedostižnu razinu, koja će generacijama rođenim krajem prošlog milenija, neizbježno mamiti uzdahe zavisti.
Više o knjizi saznajte na našem članku S kraja Oktobarske na wieneruhr.at.
O Beču i njegovoj kulturi 
O istoriji Austrije 

 

Raj iza drugog ugla

Raj iza drugog ugla

Mario Vargas Llosa

Raj iza drugog ugla dvostruka je biografija, koja nam približava kadrove života Flore Tristan, velike socijalističke feministice iz 19. stoljeća, a paralelno i njenog unuka Paula Gauguina, francuskog slikara i grafičara. Flora Tristan (1803.-1844.), jedina žena koja se u devetnaestom stoljeću borila za nove društvene strukture, važila je za romantičnu pobornicu pravde, a život s kojim se sudbina neprestano igrala, pisana djela te strastvene političke akcije s kraja njenog života, kreirat će sliku buntovne, odvažne, talentirane i pustolovne osobe.

 

Njene utopijske doktrine rezultat su bujnog životnog iskustva, među kojima će najveću ulogu odigrati djetinjstvo u siromaštvu i rani brak sa Andréom Chazalom, kojeg zajedno sa njihovo troje djece samo nekoliko godina nakon udaje i napušta, te gotovo cjelokupan ostatak života provodi u bijegu i skrivanju. 
Više informacija o knjizi saznajte u članku Raj iza drugog ugla na wieneruhr.at.
Beč Austrija
Istorija/povijest Austrije
Beč kultura 

Austrija od 6. do 10. stoljeća

Austrija od 6. do 10. stoljeća

Erich Zöllner i Therese Schüssel

1. Bavarci

Još do danas nije sasvim utvrđeno podrijetlo Bavaraca. Historijski se ne može potvrditi da su bili potomci Markomana. Novija istraživanja prihvaćaju isto tako doseljenja s istoka (Panonija i prostor Karpata), kao i mogućnost doseljenja novoga plemena, koje se naziva Bavarcima, iz češkoga prostora i njihovo stapanje s već duže nastanjenim germanskim federatima.

Ova je pretpostavka potkrijepljena narodnom predajom istočnogermanskih saga, kao i germanskim arheološkim nalazima, koji se u Češkoj mogu dokazati sve do početka 6. st. Oni se nalaze u vezi s bavarskim grobovima u redovima, karakterističnim za sljedeće razdoblje, kao što su to pokazali grobni nalazi na austrijskom području (npr. prilikom građevinskih radova u industrijskoj zoni Linza).


Cjelokupan članak možete pročitati na  Austrija od 6. do 10. stoljeća.
Više o istoriji i kulturi Austrije i Beča čitajte na wieneruhr.at.

Popisi važnih (kulturnih) gradskih ustanova u Beču

Za vas smo pripremili sljedeće popise:
kupališta Beč, videoteke Beč, kina Beč, biblioteke/knjižnice Beč, knjižara Beč, muzeji Beč, galerije Beč, trgovine umjetninama Beč, antikvarnice/antikvarijate Beč, muzička/glazbena učilišta Beč, trgovine muzičkim/glazbenim rekvizitima Beč, trgovine cd i dvd nosačima zvuka Beč, pozornice Beč  !
Osim imena, liste uključuju i sve dostupne kontakt podatke, poput adrese, broja telefona, internet i e-mail adrese. S obzirom da njihova korisnost seže daleko preko okvira unutar kojih se našla ciljna populacije kojoj je ovaj portal namijenjen, odlučili smo naslove i upute za download prevesti na njemački i engleski jezik. 

Više o istoriji i kulturi Beča čitajte na wieneruhr.at.

Virtualne turneje kroz Beč

Odlučili ste se za putovanje u Beč? Prije nego doputujete, pregledajte naše 3D vodiče kroz Beč s prikazima najpoznatijih građevina austrijske kulture i povijesti.

Virtualne turneje koje smo pripremili za vas:

Beč i zabava
Beč i religija
Demokratski Beč
Carski Beč

Čitajte više na wieneruhr.at.

Izlet u Beč - organizirana turneja

Računajući na to da ste odlučili provesti vikend u Beču, a da iz ovog grada nikako ne smijete otići nezadovoljni onim što ste uspjeli vidjeti, poželjeli smo za vas organizirati kraću turneju po njegovom užem centru. Crvenim kružićima označili smo bečke znamenotsti (kulturne i povijesne ustanove) koje nikako ne smijete propustiti obići. Plavim kvadratićima obilježene su manje poznate turističke atrakcije, ali koje, ukoliko to prilike dozvole, svakako vrijedi posjetiti.
Pretpostavljajući da se ovom kartom ipak mogu okoristiti i oni koji ne pripadaju ciljnoj grupi kojoj je prije svega namijenjen ovaj portal, na dnu stranice ispisali smo upute za download na njemačkom i engleskom jeziku.

Za prikaz i download karte znamenitosti Beča te više informacija o Beču i njegovoj istoriji, kulturi i zanimljivostima idite na wieneruhr.at.

Interaktivna knjiga karti s ucrtanim znamenitostima Beča

U ovoj interaktivnoj knjizi napravljenoj u Flash tehnologiji možete pogledati karte s ucrtanim lokacijama svih važnijih kulturnih znamenitosti Beča. Kartu možete snimiti na svoj kompjuter, ili ju izravno isprintati iz vašeg internet preglednika. Kliknete li dvaput na bilo koji dio knjige, prikaz će se povećati dovoljno da možete vidjeti i najsitnije detalje. Isto tako, u donjem lijevom kutu postoji kvadratić koji, ako na njega kliknete, povećava prikaz preko cijelog ekrana (“Full screen”).

Za besplatan download kliknite na karte znamenitosti Beča, a više informacija o kulturi, istoriji i znamenitostima Beča čitajte na wieneruhr.at.

Fotografije Beča

Izdvojili smo za vas najljepše bečke prizore, podijelivši ih prethodno po kategorijama koje najbolje pristaju kulturnoj kompleksnosti ovog grada. Klikom na “Pokrenite slideshow” omogućit ćete serijski prikaz uvećanih fotografija, a na vama je da odlučite hoćete li u njima uživati dopuštajući da se samostalno izmjenjuju, ili ćete ih birati pojedinačno.

Ostale fotografije Beča pronađite u našoj Galeriji.

Haus des Meeres Beč

Kuća mora prostire se na preko 4.000m2 i čini je zbirka sa više od 10.000 životinjskih primjeraka. Najveći dio zoološkog vrta zauzimaju akvarijumi sa životinjskim i biljnim svijetom iz Sredozemnog mora, ali naići ćete također i na mnoštvo životinja iz drugih slanih te slatkih voda, najčešće piranja, morskih kornjača i korala. Godine 2009. Kuća mora doživjela je rekordni broj posjeta od 352.877 osoba, što će je te godine učiniti najposjećenijom turističkom atrakcijom Beča.
Od 7. maja 2007. godine ova ustanova može se pohvaliti najvećim akvarijumom Austrije, koji je donacija ronioca i morskog istraživača Hansa Hassa i njegove supruge, a čija zapremina iznosi nevjerovatnih 300.000 litara. Nažalost, prilikom seljenja nekoliko ajkula različitih vrsta je umrlo, ali i mnoge druge morske ribe.

Više o Kući mora te kulturi, istoriji, religiji i zabavi u Beču pronađite na wieneruhr.at.

Urania Beč

Planetarijum Urania, građen je kao Narodni planetarijum od 1909. do 1010. u sklopu Narodnog edukacijskog instituta, što ga čini najstarijom ustanovom ove vrste u Austriji. U novembru 1944. godine gotovo je u potpunosti uništen, a s njim i poznati Zeissov refraktor. Godine 1956. izgrađena je nova kupola i instalirana nova rasvjeta, a godinu dana kasnije postrojenje je stavljeno u pogon. Od 1980. Planetarijum se može pohvaliti specijalnim, u naučne svrhe instaliranim duplim teleskopom koji se nalazi u glavnoj kupoli. Sastoji se iz refraktora sa 150 mm širokim otvorom i žarišnom daljinom od 3,0m te Cassegrainovim teleskopom s glavnim ogledalom promjera 300mm i žarišnom daljinom od 5,35m.

 Više o tome kako provesti slobodno vrijeme u Beču čitajte na wieneruhr.at.

Prater Beč

Prater se po prvi put spominje u dokumentu iz 1162. godine, kojim Friedrich I potvrđuje darovanje zemljišta stanovitnom Konradu, a sama riječ Pratter u upotrebi je od 1403.. Područje je često mijenjalo vlasnika, sve dok godine 1560. car Maksimilijan II (Maximilian II) nije naredio kupnju cjelokupnog zemljišta, od kojeg je načinio lovišni teren. Prvobitno se Praterom nazivao manji dunavski otok sjeverno od Freudenaua, a kasnije je ovo ime označavalo pogranične dunavske naplavine, uključujući od 19. stoljeća i Krieau.

S obizirom da je Prater bio omiljena lokacija „divljaka“, Rudolf II izdao je proglas o kažnjavanju svih koji ovom području nepozvani pristupe, no malo je onih koji su se nove odredbe i držali. Godine 1766. Josip II (Joseph II) je ponovno dozvolio slobodno kretanje Praterom, i ne samo to. Dozvolio je i naseljavanje gostioničara, čime je udaren kamen temeljac Parku zabave. Već u to vrijeme ovo mjesto postaje središtem druženja, a njegova rubna područja i prostitucije.

Više o bečkom Prateru čitajte na wieneruhr.at.

Rathaus Beč

Bečka vijećnica (Wiener Rathaus) na Rathausplatzu (Vijećnički trg) u 1. bečkom okrugu, nazvana još i Nova vijećnica, građena je od 1872. do 1883. godine po nacrtima arhitekte Friedricha von Schmidta. U zgradi se nalaze radne prostorije bečkog gradonačelnika i pokrajinskog guvernera, Općinskog vijeća, Pokrajinskog sabora, Gradskog senata, Pokrajinske uprave, magistratskog direktora i različitih magistratskih odjela.

Više o bečkoj Vijećnici i drugim znamenitostima saznajte na wieneruhr.at.

Justizpalst Beč (Pravosudna palača)

Neorenesansnu Pravosudnu palaču gradio je od 1875. do 1881. Alexander Wielemans von Monteforte, učinivši je jedinstvenom među zdanjima tog vremena najviše po auli sa središnjim stepeništem koju krasi grb nekadašnjih austrijskih Krunskih zemalja (Kronländer). Impozantni lavovi kraj vanjskog stepeništa te mramorna statua Justicije s pozlaćenim mačem i knjigom zakona majstorije su vajara Emanuela Pendla.

Danas se u njoj nalazi Najviši sud, Generalna prokuracija, Vrhovni sud Beča, Državno odvjetništvo Beča i Državni sud za civilna pitanja Beča. Ministarsvo pravde je u međuvremenu preseljeno u Palaču Trautson, koja se nalazi prekoputa.

Više o Pravosudnoj palači i znamenitostima Beča pronađite na wieneruhr.at.

Parlament Beč

Kamen temeljac današnje, od strane Theophila von Hansena osmišljene zgrade Parlamenta, udaren je 2. septembra 1874., a prva planerna održala se devet godina kasnije, tačnije 4. decembra 1883. godine. Nemoguće je ne uočiti sličnost sa atenskim Zappeionom, također osmišljenim od strane pomenutog arhitekte.

Na vrhu zgrade i danas se nalaze simboli 14 Krunskih zemalja dok bronzane statue krotitelja i njihovih konja simbolizuju potiskivanje strasti kao preduslov za konstruktivno i parlamentarno zajedništvo. Posebnost ove neogotičke građevine leži u majstorskoj podjeli stilskih pravaca – lijevo krilo građeno je, naime, u rimskom stilu, a ono desno u grčkom. Na krovu su statue poznatih filozofa, pisaca i političara, kao što su Sokrat, Platon, Plutar i dr..

Više informacija o zgradi Parlamenta u Beču pronađite na wieneruhr.at

Stephansdom Beč

Još se u srednjem vijeku na mjestu Katedrale nalazilo groblje, a počeci njene gradnje datiraju iz 1137. godine, kada je skopljen ugovor o razmjeni zemljišta iz okoline Beča između grofa Leopolda IV i Biskupa od Passaua. Ovakva razmjena omogućila je biskupu da gradi Crkvu izvan tadašnjeg grada, koja će biti posvećena Sv. Stjepanu, zaštitniku Passaua. Stjepanova katedrala bit će završena 1147., a s obzirom na raskoš i ljepotu, već onda su postojale težnje da postane biskupijsko središte.

Između 1230. i 1245. godine Domu je dodana kasnoromanska građevina, čiji je zapadni dio do danas sačuvan. Čine je dva tornja, nazvana „paganskim“ (Heidentürme), najvjerovatnije jer su građena od kamenih ostataka starorimskih ruševima te vrata između njih, iznad kojih je svojevremeno visila mamutova kost. Iznad vrata nalazila se „vojvodska galerija“, slična Carskoj stolici Karla Velikog u Aachenu i Zapadnoj galeriji Carske katedrale.

Više informacija o Katedrali Svetog Stjepana (Stefana), religiji, povijesti i kulturi Beča pronađite na wieneruhr.at.

Ruprechtskirche Beč

Legenda tvrdi da je Ruprehtova crkva osnovana 740. godine. Njeno prvo spominjanje nalazimo u spisu iz 1200. godine kojim se potvrđuje darivanje benediktinskog Schottenstifta (samostan u 1. bečkom okrugu) od strane vojvode Heinricha II Jasomirgotta . Darovnica se odnosi i na Ruprehtovu crkvu, koja je u spomenutom dokumentu opisana kao najstarija crkva Beča.

Crkva leži na području nekadašnje rimske Vindobone (lokacija koju su naseljavale rimske legije). Nakon uništavanja rimskih naseobina nastala je uža jezgra kasnijeg Beča pa će Ruprehtova crkve egzistirati kao gradska župa sve do 1147. godine, kada ovu ulogu preuzima Katedrala Sv. Stjepana (Stephansdom).

 Više o Ruprechtovoj crkvi u Beču pronađite na wieneruhr.at

Peterskirche Beč

Najstarija Petrova crkva, od koje danas baš ništa ne možemo vidjeti, građena je u ranom srednjem vijeku, a možda je i najstarija ustanova ovog tipa u Beču.

Prvi spis u kojem se pojavljuje Crkva Svetog Petra datira iz 1137. godine, no smatra se da je građena oko 800. godine, pod pokroviteljstvom cara Karla. Krajem 12. stoljeća, baš poput Ruprehtove, i ova Crkva pripala je benediktinskom samostanu Schottenstiftu.

Srednjovijekovna Crkva izgrađena je iz dva broda s apsidom na južnoj, umjesto istočnoj strani, kako je u to vrijeme bio običaj u gradnji, što će probuditi mnoštvo diskusija stručnjaka. Danas neki smatraju da je Crkva zapravo adaptirano profensko zdanje. Godine 1399. njenoj istočnoj strani pripojena je Valentinova kapela (Valentinskapelle), kasnije okružena malim dućanima i u blizini Gradske garde – pretače današnje policije.

 Više o Petrovoj crkvi u Beču  te istoriji, kulturi i religiji u Beču pronađite na wienerugr.at.

Votivkirche Beč

Bečka Votiv crkva važi za jednu od važnijih neogotičkih sakralnih građevina svijeta. Nastanak Katedrale sa Ringstrasse (Ringstrassedom) pokraj glavne univerzitetske zgrade veže se za atentat na mladog cara Franju Josipa (Franz Joseph I), 18. februara 1853. godine kojeg je pokušao krojački pomoćnik Janos Libenyi.

Carev brat nadvojvoda Ferdinand Maksimilijan (Ferdinand Maximilian), kasniji car Meksika, pozivao je u ime „zahvalnosti za spasenje Njegove Visosti“ na doniranje za novu crkvu u Beču koja je trebala značiti „dar zahvalnosti“ Monarhiji od strane naroda za spasenje Franje Josipa (Franz Joseph). Pozivu se odazvalo oko 300.000 građana, što je na svojevrstan način politički i duhovno ujedinilo sve nacije Monarhije.

Više o crkvama u Beču i samoj Votivkirche pronađite  na wieneruhr.at

Museumsquartier Beč (Muzejska četvrt)

Glavna zgrada današnje Muzejske četvrti prvobitno se koristila kao dvorska staja rimsko-njemačkog cara. Car Karlo VI (Karl VI) je 1713. dao izgraditi dvorsku staju ispred Vanjskih dvorskih vrata (Äußeren Burgtor) na bečkoj glasiji, i to kome drugom nego Johannu Bernhardu Fischeru von Erlachu – iskazanom dvorskom arhitekti. Gradnju će dovršiti njegov sin Joseph Emanuel, no ne u okvirima prvobitnih nacrta.

Sa završetkom Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije, dvorske staje gube svoju prvobitnu svrhu i najveći dio njihovog sadržaja biva licitiran. Godine 1921. pomenuta građevina po prvi je put korištena u izložbene svrhe, što će ubrzo rezultovati i njenim preuređivanjem te preimenovanjem – otada, naime, nosi naziv Izložbena palača (Messepalast).

Više o povijesti i kulturi Beča pronađite na wieneruhr.at.

Kunsthistorisches Museum (Umjetničko-istorijski muzej Beč)

Prvobitna zbirka Habsburgovaca koja je sadržavala tek poneki portret i viteške oklope grofa Ferdinanda od Tirola (Ferdinand von Tirol), umjetničku zbirku Rudolfa II, (čiji je veći dio izgubljen) te zbirku slika nadvojvode Leopolda Wilhema, pretvorena je 17. oktobra 1891. u Umjetničko-istorijski muzej, a koji je za javnost otvoren samo dva dana kasnije. Tri godine prije ovog događaja, za javnost su otvorena i vrata oružarnice i komore s lovačkim rekvizitima, a 1890. i muzejska biblioteka. Sljedećih nekoliko godina prikupljani su i odlagani carski primjerci iz Belvederea, Hofburga i dvorca Ambrasa iz Tirola.

Godine 1891. Dvorski muzej je pored biblioteke sadržavao sljedeće zbirke:
• Kovani novčići, medalje i antička zbirka,
• Zbirka oružja i umjetničko-industrijskih predmeta,
• Galerija slika (zbirke akvarela, crteža, skica itd.) i Zavod za restauraciju.
Uskoro su prostorije Dvorskog muzeja* postale premale za carsku zbirku pa su neki izložbeni primjerci iz Efesa (Ephesosmuseum) preseljeni u Tezejev hram (Theseus Temple). Osim toga, donje prostorije Belvederea morale su takođe biti korištene u pomenute svrhe.

Više o kulturi Beča i samom Umjetničko-istorijskom muzeju Beč pronađite na wieneruhr.at.

Naturhistorisches Museum (Prirodno-istorijski muzej Beč)

Oko godine 1750. Franjo I Stjepan od Lothringena (Franz I Stephan von Lothringen), suprug Marije Terezije (Maria Theresia), kupio je od Firenčanina Johanna Rittera von Bailloua u to vrijeme najveću zbirku naturalija, među kojima se nalazilo oko 30.000 primjeraka, najviše puževa, korala, školjki, dragog kamenja i minerala. Već je onda zbirka bila organizovana po naučnim kriterijima.

okom vremena, zbirka je postala toliko obimna, da za njeno izlaganje odaje Hofburga nisu mogle ponuditi dovoljno prostora. U vrijeme gradnje Ringstrasse i rušenja gradskih bedema (1857.) planirana je izgradnja dva velika objekta – Prirodno-istorijskog i Umjetničko-istorijskog muzeja (Naturhistorisches Museum und Kunsthistorisches Museum). Nekoliko godina kasnije ona je i započeta, a nadgledali su je Gottfried Sempers i Karl Freiherr von Hasenauers. Trajala je do 1889., a iste je godine car Franjo Josip (Franz Joseph) i svečano otvorio pomenute ustanove.

Više o muzejima u Beču te o samom Prirodno-istorijskom muzeju  pronađite na wieneruhr.at.

Wiener Staatsoper (Bečka državna opera)

Bečka državna opera, ranije znana kao Bečka dvorska opera, najčuvenija je gradska institucija ove vrste, ali ujedno i jedna od poznatijih na svijetu. Zgrada je finansirana iz Fonda za gradsko proširivanje i ujedno je prvo zdanje izgrađeno na poznatom bečkom Ringu. Gradnja Opere praćena je višestrukim i prilično teškim kritikama javnosti, koje su priča se, obojicu arhitekti (Augusta Sicarda von Sicardsburga i Eduarda van der Nülla) „otjerale u grob“ prije nego je i bila završena. Mira nije davala impozantna zgrada preko puta znana kao Heinrichov dvor (srušena u Drugom svjetskom ratu), koja je bacala sjenu na monumentalnu vrijednost buduće Opere. Pored ovoga, javnost je uznemirivala i za jedan metar podignuta razina Ringstraße, zbog čega se Opera počela smatrati „tonućim brodom“, i u analogiji s katastrofom iz 1866. nazivati „Königgrätzom* umjetnosti gradnje“.

No, s preprekama se nekako uspijeva izboriti pa svoje prvo otvaranje Bečka opera doživljava 15. maja 1869., a čitavu priču popratio je Mozartov Don Giovanni. Drugo, poslijeratno otvaranje desilo se 1955. godine, a uljepšao ga je Bethovenov Fidelio. Spomenut ćemo da renoviranje i restauracija nisu donijeli gotovo ništa novo – naime, fasadi, kao i ulaznoj dvorani ukrašenoj freskama Moritza von Schwinda, vraćen je prvobitni izgled, a kojeg karakterišu istoricistički motivi i stil.

Više o Operi u Beču te kulturi i istoriji Beča pronađite na wieneruhr.at.

Ringstrasse Beč

Jedna od glavnih turističkih atrakcija jeste takozvana Ringstrasse u Beču – ulica koja opasava prvi bečki okrug. Na ovom je mjestu stajao gradski bedem, sagrađen u 13. stoljeću, a nakon prvog pokušaja prodiranja Osmanlija (1529.) nadograđen je i dodatno zaštićen 500 metara dugom glasijom, što je trebalo spriječiti svako vojno prodiranje. U vojnom je smislu ovakvo zdanje već u 18. stoljeću smatrano zastarjelim, a nakon revolucije iz 1848., bilo je jasno da se nešto mora mijenjati. Nakon što su 1850. bečka predgrađa (današnji 2. i 9. okrug) „pridružena“ gradu, spomenuti bedemi nisu više imali nikakvog drugog značaja osim da sprječavaju saobraćaj unutar njih. Napokon, sedam godina kasnije započinje njihovo rušenje i gradnja jedne vrste bulevara na ovom mjestu.

 Više informacija o istoriji Beča pronađite na wieneruhr.at.

Univerzitet/Sveučilište Beč

Dokument o osnivanju Univerziteta potpisali su Rudolf IV i njegova braća Albrecht III i Leopold III 12. marta 1365. godine te će upravo oni biti zaslužni što se ova ustanova nazivala Alma Mater Rudolphina. Značaj Bečkog univerziteta leži u činjenici da je, nakon praškog Karlovog univerziteta, drugi po starosti na njemačkom govornom području koji je još uvijek aktivan.

Prije nego je Univerzitet mogao početi s radom, trebalo je proteći još gotovo dvadeset godina. Godine 1383. vojvoda Albrecht III iskoristit će sukob na Sorbonni i pozvati mnoge profesore da dođu predavati u Beč, poslije čega će uslijediti kontinuiran, do današnjih dana neprekinut rad ove institucije.

S krajem srednjeg vijeka i počekom humanističke ere (oko 1450.) Univerzitet je imao preko 6.000 studenata, što ga je činilo najvećom institucijom ovog tipa u Carstvu. 
Više o Univerzitetu / Sveučilištu Beč saznajte na wieneruhr.at 

Burgtheater Beč

Prvobitni Burgtheater nalazio se u Balskoj kući (Ballhaus) – zabavištu Hofburga koju je 1540. dao izgraditi Ferdinand I. Nakon što je, petnaest godina ranije, zdanje istog tipa izgorjelo u požaru. 14. marta 1741. godine, carica Marija Terezija (Maria Theresia) ustupa Balsku kuću Josephu Karlu Selliersu – „poduzetniku kraljevske Dvorske opere“ i zakupniku Pozorišta na koruškim vratima (Theaters am Kärntnertor) te dozvoljava preuređenje iste u pozorište. Ono je otvoreno 1748. i nazvano Pozorištem pokraj zamka (Theater nächst der Burg).

Dvadesetak godina kasnije ustanova ponovo mijenja naziv i postaje Dvorsko pozorište pokraj zamka (k.k. Hoftheater nächst der Burg.).

Više o Dvorskom pozorištu (Burgtheater Beč) saznajte na wieneruhr.at.

Muzej Albertina Beč

Osnivanje Albertine u Beču datira od 4. jula 1776. i da naglasimo, ni na koji način nije vezano za osamostaljenje Sjedinjenih Američkih Država, koje se desilo istog datuma. Nadvojvoda Albrecht preuzima palaču 1795. godine i otada se u njoj nalazi muzej Albertina. Tek će 1822. godine zbirka dragocjenosti postati pristupačna javnosti, a za ovaj događaj veže se i jedna zanimljivost. Naime, za razliku od drugih institucija ovog tipa čiji su posjetitelji uglavnom bili „plave krvi“, uslov za posjetu Albertini bio je da imate vlastite cipele. Tačno je da su ovim propisom mnogi bili isključeni, ali je broj posjetitelja ipak bio značajno povećan.

Rane 1919. godine, nekoliko godina nakon što se Austro-Ugarska Monarhija raspala, građevina i zbirka pripali su Republici Austriji. Godine 1920., zbirci su pridružene i štamparske grafike nekadašnje Carske dvorske biblioteke (Kaiserliche Hofbibliotek), dok su svi privatni primjerci ponovno vraćeni u ruke vlasnika. U ovo vrijeme, tačnije 1921.godine, ova građevina i zbirka dobijaju ime Albertina i zadržavaju ga sve do današnjih dana.

Više o muzeju Albertina Beč saznajte na wieneruhr.at.

Muzeji Beč

Schloss Belvedere (Dvorac Belvedere Beč)

Dvorac Belvedere gradio je Johann Lucas von Hildebrandt za princa Eugena od Savoje (Eugen von Savoyen) i sastoji se od Gornjeg i Donjeg dvora, u čijim se prostorijama danas uglavnom nalaze zbirke Austrijske galerije.

U početku je bila planirana samo gradnja Donjeg dvora, koji je trebao predstavljati jednnu vrstu reprezentativne vrtne kuće. Tek nekoliko prostorija bile su koncipirane kao stambene odaje, dok su većinu prostora zauzimale oranžerije (reprezentativni vrtovi zu citrusno voće). U središtu ovog dijela dvorca nalazi se Memorijalna dvorana, koju krasi kopija poznatog bečkog spomenika Mehlmarktbrunnena – vajarske majstorije Georga Raphaela Donnera. Osim njega, svojom ljepotom dah oduzima i stropna slika iz Altomontea („Noć i jutro“) s prividnom arhitekturom Marcantonia Chiarinia i Gaetana Fantia kao i groteskne slike Jonasa Drentwetta iz zapadne odaje. U oranžerijama možete pronaći srednjovjekovno kulturno blago Austrijske galerije, dok prostorije oko Memorijalne dvorane sadrže barokne zbirke. Ovdje je smještena i statua koja prikazuje apoteozu princa Eugena, inače majstorija Balthasara Permosera.

Više o dvorcu Belvedere saznajte na wieneruhr.at i to na linku Belvedere Beč. 

Carski Beč

Schloss Schönbrunn (Dvorac Schönbrunn Beč)

Dvorac Schönbrunn, najvažnije kulturno blago Austrije, ujedno je i najposjećenija turistička atrakcija ove zemlje.

Zdanje leži zapadno od Unutrašnjeg grada (Innenstadt – naziv 1. bečkog okruga), u okrugu Hietzing. Do 1642. ovdje se nalazio „Katterburg“, posjed bečkog gradonačelnika, poslije čega je bio sjedište carice Eleonore, nakon smrti njenog supruga. Sadašnje ime veže se za cara Matiju (Matthias), koji je za vrijeme lova na ovom području otkrio mnoštvo zdenaca (na njemačkom Brunnen).

Godine 1559. car Maksimilijan II (Maximilian II) dao je ovdje izgraditi manji dvorac za lov, koji je tokom vremena u više navrata bio spaljen, a 1683. u vrijeme Druge turske opsade, i u cijelosti uništen. Ostatak članka o ovoj fascinantnoj građevini čitajte na WienerUhr.at i to na linku Dvorac Schonbrun Beč.

Beč kulturne znamenitosti

Hofburg Beč

S ovog mjesta su Habsburgovci upravljali još od 13. stoljeća, isprva kao zemaljski kneževi, a od 1452. kao carevi Svetog Rimskog Carstva te napokon od 1806. pa do pada Monarhije 1918. kao austrijski carevi.

Srednjovjekovna tvrđava iz 13. stoljeća bivala je proširena s dolaskom svakog novog vladara, pri čemu bi bio izgrađen jedan novi trakt ili krilo, a zahvaljujući baš ovome Hofburg će se razviti u pravi mali „grad u gradu“. Prošireni asimetrični komplex koji se prostire na 240.000 m2 sastoji se od 18 traktova, 19 dvorišta i 2.600 prostorija u kojima živi i radi oko 5.000 ljudi.

Ostatak članka o ovoj fascinantnoj građevini čitajte na Wieneruhr.at i to na linku Hofburg Beč.

Beč znamenitosti