Bečka državna opera, ranije znana kao Bečka dvorska opera, najčuvenija je gradska institucija ove vrste, ali ujedno i jedna od poznatijih na svijetu. Zgrada je finansirana iz Fonda za gradsko proširivanje i ujedno je prvo zdanje izgrađeno na poznatom bečkom Ringu. Gradnja Opere praćena je višestrukim i prilično teškim kritikama javnosti, koje su priča se, obojicu arhitekti (Augusta Sicarda von Sicardsburga i Eduarda van der Nülla) „otjerale u grob“ prije nego je i bila završena. Mira nije davala impozantna zgrada preko puta znana kao Heinrichov dvor (srušena u Drugom svjetskom ratu), koja je bacala sjenu na monumentalnu vrijednost buduće Opere. Pored ovoga, javnost je uznemirivala i za jedan metar podignuta razina Ringstraße, zbog čega se Opera počela smatrati „tonućim brodom“, i u analogiji s katastrofom iz 1866. nazivati „Königgrätzom* umjetnosti gradnje“.
No, s preprekama se nekako uspijeva izboriti pa svoje prvo otvaranje Bečka opera doživljava 15. maja 1869., a čitavu priču popratio je Mozartov Don Giovanni. Drugo, poslijeratno otvaranje desilo se 1955. godine, a uljepšao ga je Bethovenov Fidelio. Spomenut ćemo da renoviranje i restauracija nisu donijeli gotovo ništa novo – naime, fasadi, kao i ulaznoj dvorani ukrašenoj freskama Moritza von Schwinda, vraćen je prvobitni izgled, a kojeg karakterišu istoricistički motivi i stil.
Više o Operi u Beču te kulturi i istoriji Beča pronađite na wieneruhr.at.
Nema komentara:
Objavi komentar